ДНЕВНИK О ЦРЊАНСKОМ/ЖИВОТ И KОМЕНТАРИ
изложба поводом шездесетогодишњице објављивања романа „Код Хиперборејаца“ и сабраних дела Милоша Црњанског у издању Просвете
ХРОНИКА АС-а
изложба принтова, фотографија и презентација дизајнерских решења плаката штампаних пово-дом Априлских сусрета
КУЛТУРНИ ЦЕНТАР КРУШЕВАЦ
СКЦ-ОВЕ БЕСПЛАТНЕ ШКОЛЕ СТРИПА И ИЛУСТРАЦИЈЕ НА 34. МЕЂУНАРОДНОМ ФЕСТИВАЛУ ХУ-МОРА И САТИРЕ „ЗЛАТНА КАЦИГА“ 2026.
Diskurzivne artikulacije udruživanja umetnika

Diskurzivne artikulacije udruživanja umetnika

UTORAK, 30. OKTOBAR U 20.00 MALA SALA

Ciklus: Alinejin video kurs savremene umetnosti,

učesnici: Simona Ognjanović i Stevan Vuković
Cilj ovog predavanja je tumačenje mape diskurzivnih artikulacija načina zajedničkog delovanja u savremenoj umetnosti. Osnovna topologija udruživanja, obrađena u prethodnom predavanju, biće dodatno artikulisana uvođenjem u domen različitih diskursa, kao vrste društvenih veza ostvarenih efektima nekog specifičnog zajedničkog delovanja. Pitanja koja će biti postavljena su: Ako već danas i jezik korporativnog sektora takođe koristi kao ključne reči participaciju, kolaboraciju, pa čak i kolektivitet, kako ipak očuvati i ona značenja tih reči koja su razvijana u otporu spram svih tih vrednosti koje taj sektor oličava? Koje vrste diskurzivnih artikulacija zajedničkog delovanja ipak mogu da izbegnu dodatnu eksploataciju sinergije u grupnom radu i unutrašnje solidarnosti kolektiva koji je bačen na tržište, a time i reintegraciju viška vrednosti koji on proizvodi u sistem baziran na nejednakosti? Da li se umetnici danas udružuju samo da bi bili uspešniji na tržištu, to jest da bi se zajedničkim snagama izborili za veću javnu vidljivost i za veći stepen prisustva u okviru dominantnog sistema, koji, pritom, uopšte nemaju nameru da preispituju, već da se zatečenoj hijerarhiji pozicija sve više uspinju do onih koje su rezervisane za elitu? Da li je jedina alternativa udruživanje radi nalaženja idealnih sagovornika u dijalogu o tome kakva umetnost treba da bude ako uvaži sve relevantne istorijske i teorijske pretpostavke i distancira se od svih onih vrsta umetnosti koje smatraju za recidive prošlosti? Da li se i danas, kao u doba avangardi i neoavangardi, umetnici udružuju i da bi provocirali, propitivali, dovodili u pitanje i destabilizovali sistem moći koji na svom putu kroz polje umetnosti zatiču? I konačno, da li se umetnici još udružuju i da bi kroz međusobne dijaloge, kao i kroz analizu svog mesta u sistemu prosto shvatili šta se oko njih dešava i kako bi uvideli da li i kako mogu putem svoje umetnosti da deluju transformativno, i na taj način ujedno i emancipatorski?

© 2026 СКЦ Београд, Краља Милана 48