СКЦ-ОВА БЕСПЛАТНА ШКОЛА СТРИПА И ИЛУСТРАЦИЈЕ НА 2. КИКИНДСКОМ ФЕСТИВАЛУ СТРИПА – награде и признања
СКЦ-ова бесплатна школа стрипа и илустрације гостовала је 22. и 23. августа ове године у Културном центру Кикинда, који је био организатор Другог кикиндског фестивала стрипа. Од полазника пријављених на конкурс за такмичење на фестивалу, два СКЦ-ова млада стрип аутора освојила су главне награде, док је СКЦ-овој школи стрипа, под менторском палицом проф. Милоја Митровића, додељено посебно признање за групно учешће на фестивалу.
22. МЕЂУНАРОДНИ САЛОН СТРИПА СКЦ БЕОГРАД 2026
Срећна галерија СКЦ-а је програм овогодишњег 22. издања Међународног салона стрипа профилисала кроз избор из најзначајнијих историјских и историографских сегмената српског стрипа и рекапитулацију двадесетогодишњег програма самог фестивала у формама његових најзначајнијих сегмената.
ПРЕДРАГ МЛАДЕНОВИЋ: ПОСЛЕ ПРИЗОРА
Предраг Младеновић (1974, Лесковац) бави се фотографијом, графичким дизајном, видеом и сликарством. Свој уметнички пут започиње цртежом и сликарством, а више деценија професионално се бави комерцијалном и уметничком фотографијом.
Alinejin video kurs savremene umetnosti Deseta epizoda: Participativnost

Alinejin video kurs savremene umetnosti Deseta epizoda: Participativnost

 

UTORAK, 26. DECEMBAR U 20.00

MALA SALA

učesnici: Simona Ognjanović i Stevan Vuković
Iako su još dadaisti, futuristi i konstruktivisti imali za cilj da „šokiraju ili dezorijentišu posmatrače time što bi ih fizički uvlačili u rad i/ili ih neposredno provocirali”, kako je to Ana Dezez tvrdila u knjizi koja je pre sedam godina izašla pod nazivom „Uradi sam umetničko delo: participacija od Fluksusa do novih medija“, onaj tip umetnosti koji se naziva participativnim je dosta novijeg datuma. Kler Bišop njen nastanak čak vezuje za pravce koji su nastali nakon Fluksusa. Ona tvrdi da „iako postoje značajni primeri društvene participacije u istorijskim avangardama, sve do početka šezdesetih godina nije se pojavila koherentna i dobro teorijski utemeljena umetnička produkcija, koju su potom činili: situacionisti u Francuskoj, hepening umetnici u Sjedinjenim Državama i neokonkretisti u Brazilu“. Pripremajući zbornik tekstova umetnika, kustosa i teoretičara o načinima participativnog rada u vizuelnoj umetnosti dvadesetog i dvadeset prvog veka (koji je izdao MIT pres 2006. godine), ona je došla do tri ključne reči za takav tip umetnosti: aktivacija, autorstvo i zajednica. Izložbe poput one koja se pod nazivom „Umetnost participacije od pedesetih do danas“, održana u MOMA muzeju u San Francisku  2008/9. godine, još su šire razvile razmatranja tog fenomena, da bi do danas stručna građa o participaciji dosegla veoma veliki broj naslova. Za potrebe ovog izdanja video kursa prikazani radovi podeljeni su u sledeće kategorije, koje mapiraju osnovne modele participativnog delovanja u umetnosti:  

  1. Participacija u aktivaciji rada / interakcija kojom publika rad stavlja u pogon;
  2. Participacija u realizaciji rada / publika dovršava rad koji je umetnik osmislio;
  3. Participacija u osmišljavanju rada / publika razvija rad koautorski sa umetnikom;
  4. Participacija u profilisanju odnosa iz koga rad proizilazi / kolektivni proces;
  5. Participacija u društvenom delovanju putem umetnosti / uključivanje šire zajednice.

© 2026 СКЦ Београд, Краља Милана 48